Kad ti kreativni direktor prenese svoju viziju da hoće da reklamna kampanja vizualno izgleda kao fuzija japanskih horrora sedamdesetih i op-arta, s daškom burleskne estetike, i to sve u sepiji, ti ne daješ otkaz uz riječi koje nisu primjerene college-sajtu, jer imaš sve trendove i svjetska vizualna komunikacijska stremljenja u prstiću, pratiš sve što se zbiva u oglašavanju, modi, arhitekturi, glazbi i subkulturi, i znaš kako to prenijeti svojim dizajnerima, te na najpametniji i najkreativniji način prenijeti svojoj oglašivačkoj publici.

Mmda...lijepo to zvuči, ali nažalost, ne radi se o kupovanju Van Gogha, Turnera i Boscha, Možda jednog dana, ako isposluješ neku ludu povišicu, ali dotad, ancient art of art buying svodi se na neke druge privilegije i zadaće: organiziraš i rezerviraš fotografe, surfaš u potrazi za najluđim portfoliom, listaš bookove i presuđuješ mladim ustrašenim talentima, rješavaš budžete fotkanja i autorska prava, a imaš i mobitele svih modela, pa te kolege znaju onako iznebuha pozvati na cugu, da pričate i da ste si frendovi.

Kreten te napucao i razmišljaš kako da ga izbrišeš s fotki s mora? Imaš novog komada i razmišljaš kako bi joj složio čestitku za Valentinovo s puno srčeka i s porukom ravno iz svog zaljubljenog srčeka? Klikaš i prčkaš po Photoshopu i skužiš da je super. Slažeš postere, logotipe, tipografije, razvaljuješ. Dođeš u reklamnu agenciju i dobivaš lovu za to. Kad se pokažeš talentom i steknu povjerenje u tebe, art direktor te pošalje na provjeru u tiskaru u jedanaest navečer. Gdje si bar do dva.

Isto kao i u reklamnoj agenciji, samo nisi u okruženju kreativnih luđaka, već korporativnih. Itekako znaš koliko je važno da firmu u kojoj radiš lijepo ušminkaš za svakoga izvana. Znaš sve grafičke i vizualne elemente te tvrtke, znaš kako želiš da to sve izgleda, radiš mape, brošure, kataloge i ostala čuda, a još te svi gledaju kao "umjetnika", pa se možeš pojaviti i s nesparenim čarapama, to je simpatično.

Možeš osnovati svoju produkcijsku kuću (jackpot), raditi u velikoj tvrtki (šestica plus jedan), ili u reklamnoj agenciji (petica). Maher si za ultimativne dosege tehnologije filmskog i TV snimanja, s filmskih špica ne pamtiš samo glumačke zvijezde i režisera, već njih barem petnaest, znaš sve o CGI, kužiš kako su rađeni 300 i Avatar i znaš prave ljude oko sebe koji mogu napraviti najluđe stvari. Ako si print producer, barataš svim tiskarskim germanizmima, i kada se razradi strategija, osmisli kreativa, ti postaješ zvijezda showa: kako uradak tržišnih komunikacija da izgleda atraktivno, svjetski i jednostavno yummy.